U kući je bio starinski „brodski pod“ postavljen na pesku.
Nije bilo nikakve hidro izolacije. Drvo je bilo u prilično lošem stanju,
pogotovo u ćoškovima i do samih zidova. Nikada nije lakiran. Razmišljali smo o
opciji da se laminat postavi preko postojećeg poda, ali smo ustanovili da mora da se vadi zbog vlage i buđi koja se
primećivala. Rešili smo da uklonimo ceo brodski pod, da skinemo površinski deo
peska ispod drveta, i zatim da se izlije novi beton i postavi hidro izolacija.
Vađenje
starog brodskog poda uopšte nije bilo lagano, majstori nisu štedeli na
ekserima, koji su se tokom godina bukvalno sjedinili sa drvetom L. Ali, posle celog dana
rada, posao je uspešno završen. Evo koliko drveta je izbačeno iz kuće. Pored
ovoga, izbačeno je i skoro 2m3 šljunka.
U jednoj sobi nije bio brodski pod, već laminat. Rešili smo
da menjamo i njega. Uklanjanje je naravno bilo daleko lakše nego uklanjanje
brodskog poda. Uklonili smo i dva štoka od vrata, jer su bili u jako lošem stanju, a i planirali smo da umesto klasičnih postavimo klizna vrata, kako bismo dobili i malo na prostoru. Kuća je tada izgledala baš tužno, a poslu se kraj nije nazirao. Evo slika (na njima se vidi izliven prvi sloj betona)
Nakon toga, izliven je prvi sloj betona. To je trvrdi sloj,
preko koga se postavlja hidro izolacija. Mi smo se odlučili za „kondor“,
odnosno trake bimena, koje se lepe direktno na beton. Kondor smo postavljali
sami. Nije velika nauka, potrebno je dosta strpljenja, jedan nož i brener.
Prethodno smo na beton naneli bitulit, kako bi
kondor bolje prionuo. Ovako izgleda pod premazan bitulitom i sa postavljenim
kondorom.
Preko ovog sloja ide takozvana košuljica, takođe od betona.
Međutim, mi smo se u međuvremenu odlučili za etažno grejanje. Zašto to
pominjem? Postoji mogućnost da se cevi za grejanje postave kroz pod. To ne
treba mešati sa podnim grejanjem, koriste se najobičniji radijatori, ali cevi
ne idu pored zidova već kroz podove. Za te stvari se koriste drugačije cevi, ne
bakarne nego “alupex”cevi. Te cevi su drastično povoljnije od klasičnih
bakarnih, manje ih je potrebno (cev se vodi najkraćom linijom od razvodne
jedinice do radijatora a ne po zidovima) i estetski su bolje rešenje jer se ne
vide. Ali o tome u posebnom postu.
Vrlo bitna stvar na koju morate obratiti pažnju je da
košuljica bude idealno ravna, inače ne gine glavobolja prilikom postavljanja
laminata (ukoliko se odlučite za tu vrstu podnih obloga). Dobro proverite da li
je pod idealno ravan pre postavljanja laminata, ukoliko nije ne počinjite. Nama
se desilo da smo morali da uklonimo postavljeni laminat, jer je previše “tonuo”
na nekim mestima. Sa majstorima morate biti uvek na oprezu! Mi smo našem poverovali da će se te neravnine kompenzovati stiroporom koji se postavlja ispod laminata, što se naravno nije desilo.
Ukoliko podovi nisu idealno ravni, postoji lek. U
prodavnicama boja i lakova može se kupiti ravnajući sloj. Kupuje se u
džakovima, izgleda slično kao građevinski lepak. Razmuti se u vodi dok se ne
postigne gustina kao jogurt. Onda se jednostavno prospe na sredini sobe, i
pošto je u skoro tečnom stanju, formira idealno ravan sloj. Treba mu oko 24
sata da se stegne, mada je poželjno dati mu više vremena. Tako dobijete idealno
ravan pod. Imajte na umu da ravnajući sloj ne sme biti deblji od 5-7 mm. Ukoliko postoje veće neravnine, izliva se iz više puta!
Laminat smo sami postavljali. Od alata je potrebna ubodna
testera ili cirkulai i gumeni čekić. Imajte na umu da se kreće od “levog
gornjeg” ćoška. Ispod laminata se postavlja tvrdo presovani stiropor i "falc". Sve se to veoma lako postavlja, a kupuje se u radnjama gde i laminat. Laminati su sada uglavnom sa klik-klak sistemom spajanja i
zaista ga nije teško postaviti. Ne postavljajte ga do samog zida, ostavite
nekih 2cm, kako bi on mogao da “diše”. Dobro bi bilo da imate nekakve drvene
odstojnike kako bi ga odvajali od zida. Takođe, ipak ne bi bilo loše da negde
posmatrate kako se postavlja, pre nego što sami krenete u akciju. Lajsne se
postavljaju lepljenjem silikonom ili još bolje nekim jačim lepkom, malim
ekserima ili šrafljenjem. Odaberite način koji vama najviše odgovara, ja sam
uvek za šraf. Za prelaze se koriste aluminijumske lajsne, i njih možete naći u
gomulu varijanti, odnosno različitih profila. Ima ih za prelaze sa istim
nivoom, sa različitim nivoima, za završetke i sl. Uglavnom su u boji
aluminijuma i mesinga. Obratite pažnju prilikom sečenja lajsni u ćoškovima,
kako bi se lepo spojile. Evo slika kako je sve ispalo na kraju.
I tako. Toliko o podovima, u narednim postovima ćemo objasniti šta smo radili sa stolarijom, grejanjem i ostalim. Do tada, prijatno.